I WILL

uto - 11.01.2011

Mistične pojave u kršćanstvu 1. dio

<object width="480" height="385"><param name="movie" value="http://www.youtube.com/v/txk_oXhwtVc?fs=1&amp;hl=hr_HR"></param><param name="allowFullScreen" value="true"></param><param name="allowscriptaccess" value="always"></param><embed src="http://www.youtube.com/v/txk_oXhwtVc?fs=1&amp;hl=hr_HR" type="application/x-shockwave-flash" allowscriptaccess="always" allowfullscreen="true" width="480" height="385"></embed></object>



sri - 22.12.2010

Kako Te zamišljam

Nemaš lica, a gledam Te u svakoj dragoj osobi.

Čim otvorim oči, šapnem Ti: Hvala!

A Ti me poljubiš usnama mog muža, djeteta...

Nemaš glasa, ali Tvoja Riječ glasnija je

od svega što čujem u ovoj ludoj buci.

Nemaš ruke, a opet...ne postoji ljepšeg i toplijeg zagrljaja

od Tvoga.

Nemaš....i imaš sve.

Ne treba nam puno riječi da se savršeno razumijemo,

Ti...u svojoj savršenosti, a ja tako nesavršena.

I što god o Tebi razmišljam,

najljepše je u Tišini.

I sigurna sam da, gdje god bila i kad god se vratila...

Ti me čekaš.

I gledaš me.

A ja te u svojoj nesavršenosti ne vidim. Pa ipak...

Tvoj pogled utiskuje mi se u dušu.

I pita me:

Gdje si opet bila?

Zašto tražiš druge izvore sreće?



  • sve je savršeno, i mi smo savršeni, samo ponekad to ne vidimo...

    Od deelite, u 23. prosinac 2010 10:02:59

  • pet - 17.12.2010

    Znate li tko je Mira Krajnović?

    Znate li tko je Mira Krajnović?

    Za Lady Gagu sigurno ste čuli.

     

    Da, za lady Gagu, nažalost, svi smo čuli. Ali tko je ta Mira Krajnović?

     

    Naišla sam na jedan vrlo dojmljiv komentar Zdravka Tomca:

    "Moćne snage različitim metodama nastoje Hrvatima katolicima nametnuti lažne vrijednosti. Nakon koncerta u zagrebačkoj Areni na jednoj od televizija koje su oduševljeno veličale Lady Gagu i neviđeni spektakl koji Zagreb nikada nije doživio reporterke su razgovarale s oduševljenim gledateljicama. One su oko vrata imale vidljiv križ, čime su i vizualno željele pokazati svoju pripadnost kršćanskoj vjeri. Jedna od intervjuiranih gospođa pokušala je podsvjesno opravdati svoju nazočnost na poganskom koncertu Lady Gage, tijekom kojeg se pjevačica polijeva krvlju, oblaže sirovim mesom i masturbira na sceni, riječima: "Eto, ja sam došla na koncert zbog svoje djece koja jako vole Lady Gagu. Ja sam njih dovela."

     

    U isto to vrijeme jedna samozatajna draga žena obilazila je prazne Arene naših susjeda, sugrađana, državljana naše drage Hrvatske.

    U tim praznim Arenama naše savjesti žive ljudi koji nemaju nikog svog, bolesni su, nemoćni i sigurno vrlo često očajni i ogorčeni.jer oni su na rubu našeg društva, napušteni. Od koga? Od nas, ljudi moji dragi, od nas.

     

    Gospođa Mira Krajnović volontira u udruzi "Kap dobrote" od samih početaka udruge 1990. godine. SVAKI DAN obilazi i pomaže stare i napuštene osobe,ili u domovima ili u njihovim stanovima.Posebno se posvetila onima kojima većina oklijeva i pristupiti.Njeguje i obavlja i one najzahtjevnije i najteže poslove njege bolesnika koje mogu obavljati samo ljudi koji imaju veliku ljubav. Vrijednost njenog srca je nemjerljiva.

    Gospođa Mira omogućuje tim ljudima barem malo život živjeti dostojnim čovjeka.S radošću služi, kaže, postao je to smisao njenog života.

     

    Mnogima je spasila i život jer je u kritičnim trenucima alarmirala liječnike, socijalne radnike ili vatrogasce. Kada se jednog dana jedna njena štićenica nije javljala na telefon niti otvarala vrata, Mira je reagirala, vatrogasci su provalili vrata i našli pothlađenu ženu koja je jedva još davala znakove života.

    A takvih je primjera bilo u Mirinom životu puno.

     

    Možda se ne osjećamo sposobni za takve herojske pothvate. Možda mislimo : sutra ću o tome razmišljati. Možda mislimo da nemamo vremena. Najvjerojatnije je da nas u biti uopće nije briga.

     

    Ne znam kako vi koji ste odvojili vremena pročitati ovaj post. Ali mene je sram. Sram me je pred ovakvim ljudima. I svjesna sam da su to ljudi pokretači naše zemlje. To su naše baklje koje svijetle put iz našeg mraka.

     

    Ako ništa drugo onda možemo odvojiti barem jedan novčani iznos da pomognemo takvim udrugama. I nemojmo se zavaravati da smo malim iznosom ( kojeg u kafiću potrošimo ne trepnuvši okom) oprali našu savjest! Jer, kako kažu u udruzi, DOBROTA VAŠA NEKA VAS PRATI!

     

    I još nešto:

     

    Gospođa Mira Krajnović dobitnica je državne nagrade za volontiranje za 2010. godinu.

    Eto, njenu požtrvovnost i ustrajnost i država je nagradila, tek nakon više od 20 godina, ali ipak....

     

     

    Katolička udruga kap dobrote

    Ž.r. 2340009-1100026681

    IV Stara pešćenica 3

    10 000 Zagreb

     

     

     



  • Svatko bira svoj put. Svatko je vlasnik svoje sreće ili nesreće. Zašto ova lijepa priča nije mogla biti ispričana bez onog početka? Zašto misliš da si vrijednija ako prvo nekoga podcjenjuješ? Je li to Nauk kojeg štuješ? Vrijeđaj drugoga kako bi tvoje djelo bilo vrijednije? Gdje je tu ljubav prema bližnjem? Zašto misliš da možda nije vrijednije tu energiju i ljubav usmjeriti i prema osobi koju si na početku izvrijeđala? Osjećaš li se bolje kada to učiniš? Daje li ti to snagu?

    Od deelite, u 17. prosinac 2010 22:13:47

  • E, a čuj, dama Mira očito nije komercijalizirana. :)
    Od svih Gaginih pjesama, one koje su mi se svidjele uopće nisu poznate, jer nisu urađene tako da se svide masi. :)


    Od Garbage, u 20. prosinac 2010 22:10:35

  • pon - 13.12.2010

    Moje razmišljanje o Stankoviću i Crikvencu

    Na prvu nedjelju Došašća ove godine, nakon mise, dođem kući, upalim TV i , gle slučajnosti, gost Stankovićeve emisije "Nedjeljom u dva" urednik portala Križ života- Hrvoje Crikvenec.

    Mislim, tko je taj? Sigurno je neka faca, ali nikad nisam čula za njega. Zaintrigira me, mislim, ipak je vrijeme adventa, baš lijepo od Stankovića da je emisiju posvetio vjerskoj temi.Ipak se u Hrvatskoj 95% stanovnika deklarira katolicima.

    Već nakon par rečenica dotičnog mladića- hladan tuš. i ljutnja. Taj Stanković je stvarno prepreden kad nam je u celofanu servirao "kukavičje jaje".

    Taj Crikvenec, koji je valjda i student teologije, a zatim i novinarstva, smatra se vrlo kompetentnim vjernikom katolikom, a da pri tom vrlo žestoko i neargumentirano kritizira osnovne postulate katoličke vjere, Katoličku crkvu, kardinala Bozanića, biskupe, pa čak i samog Papu.

    Svatko ima pravo na svoje mišljenje ali nema pravo širiti laži i/ili iskrivljavati istinu.A Stankovic?kako to da je baü doveo ovog lika, da laprda u ime svih nas vjernika katolika?

    Malo se informiram na licu mjesta, tj. na internetu- sto je zapravo taj portal kriz zivota?

    To je portal koji na rafinirani nacin,umotano u vjerski celofan, napada katolicku crkvu i krscanski moral,vrijeda vjerske osjecaje milijuna katolika, pljuje i izruguje sve sto je jednom katoliku sveto.

    To je portal koji crkvu razara iznutra, taj je Crikvenec na vrlo prepredeni nacin prevario i neke biskupe i profesore da mu daju intervju za jednu "poboznu" stranicu koja se k tome jos i zove Kriz zivota. Koliko je stvar ozbiljna, a obmana velika pokazuje i cinjenica da mnoge katolicke stranice ocito iz neznanja i zavedene nazivom portala, u popisu svojih linkova imaju i ovaj link.

    Moglo bi se postaviti i pitanje tko financira ovaj portal?I zasto crkvena javnost ne upozori vjernike na to sto se ovdje pod maskom dogada?

    O moralu mladog momka dovoljno govori cinjenica da je zaposlen u jednoj crkvenoj informativnoj instituciji na Kaptolu, a istovremeno pljuje po katolickim vrijednostima.

    A Stankovic? Stankovic je toboze ateist.Ali, svatko se cese gdje ga svrbi.Svoje dijete "krstio je u crkvi jer mu je svecenik bio simpatican ali i zato sto mu je supruga zapovjedila".

    A tu istu crkvu, od koje za svoje dijete trazi otpustenje grijeha i nadahnuce Duhom Svetim, on pljuje...Jadno. Jadno za obojicu.



  • Stanković je masonski plaćenik ...

    Od Aljara, u 14. prosinac 2010 1:57:18

  • Mrzim stankovića. Svrati na moj blog i ne boj se komati. Pozz.

    Od kraljicazvjezdana, u 14. prosinac 2010 17:54:25

  • Kraljicazvjezdana je vjerojatno ateist po uvjerenju. Pretpostavljam to jer vjernici ne poznaju mržnju i ne mogu mrziti nikoga. Vjernicima je uvijek na prvom mjestu ljubav prema bogu i bližnjemu. A i ti si učinila pogrešan korak. Umjesto da širiš Kristovu ljubav među bližnjima, bacaš drvlje i kamenja i osvrćeš se na crve koje nije vrijedno uopće spominjati. Reklamiraš ih na sva zvona tako da što više ljudi čuje za njih. Eto, i oni su postigli svoj cilj. Još više ljudi će znati za njih i njihova djela. Ja nisam nikada čuo za tog Crikvenca i baš me zanima što on to tako skandalozno priča protiv vjere i crkve. Kada želiš nešto propagirati, onda se trebaš truditi da radiš afirmativne stvari u korist tematike, a ne se obazirati na oprečne stavove koje ionako ne možeš promijeniti. Osim toga, ljutnja ti utiće na ljepotu i mir duše.

    Od deelite, u 17. prosinac 2010 14:43:35

  • deelite, mislim da si nešto pogrešno shvatio.Nama vjernicima sigurno nije svetačka aureola oko glave kako ti to tumačiš. Po tebi bi svatko trebao u ime ljubavi i tolerancije, pustiti drugome da mu se s... na glavu.
    Ti imaš svoje mišljenje, ja imam svoje, i koliko god je nas vjerojatno je toliko i mišljenja. Nemam potrebu mijenjati tuđa mišljenja, ali dozvoli da imam svoje.
    Nije ni loše što sam te možda zaintrigirala za Crikveneca i na taj način proširiš jedan od svojih vidika. A nas dvoje uopće ne moramo gledati u istom pravcu.


    Od plestina, u 18. prosinac 2010 15:57:58

  • pet - 11.05.2007

    Naučio sam...

    Andy Rooney

       Naučio sam... da trebamo biti zahvalni što nam Bog ne daje uvijek ono što tražimo
      
       Naučio sam... da uvijek možeš za nekoga moliti, kad nema snage da si može pomoći na drugi način.
      
       Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.
      
       Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
      
       Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
      
       Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.
      
       Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
      
       Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
      
       Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.
      
       Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.
      
       Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.
      
       Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.
      
       Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.
      
       Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.
      
       Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.



  • "kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje"... istina, ali teško je isploviti, teško...

    Od Crome, u 11. svibanj 2007 10:37:00

  • Hvala ti...i ja sam danas nešto od tebe naučila...Bokić:)))

    Od medeja7, u 11. svibanj 2007 11:08:00

  • Idealan covjek: to je onaj koji ti kaze" ljepotice" umjesto"sexy"; koji te zove kada si zavrsila razgovor sa njim, onaj koji ostaje budan samo da bi vidio kako ti spavas onaj koji te ljubi u celo; koji zeli da ti pokaze svijet kada si nedotjerana. Koji te uzme za ruku pred svojim prijateljima ; onaj koji te stalno podsjeca koliko si mu vazna i koliko je sretan sto te ima onaj koji kada razgovara sa svojim prijateljima kaze : "To je ona..." Ako si ovo otvorio/la moras poslati dalje, ako mi se ne vrati pretpostavit cu da mi nisi prijatelj; ako te neko jako voli iskopiraj ovo i posalji svima sa tvoje liste i tvoja prava ljubav ce te pozvati za 5 minuta ili ce ti poslati poruku. Zacaran si. U ponoc ce tvoja prava ljubav shvatiti da joj se svidas. Nesto lijepo ce se desiti oko 1.42 ujutro. Mozes bito bilo gdje. Spremi se za najveci sok svog zivota. Ako prekines lanac imat' ces ljubavni h problema u najvaznijem trenutku zivota. Posalji ovo 15 ljudi za 15 minuta, ne prekidaj lanac da ne bi bio nesretan.

    Od other_world, u 11. svibanj 2007 12:28:00

  • hvala plestina ,vratila sam se i ja u ovaj virtualni svijet....drago mi je sto je stara ekipa tu

    Od barbiii, u 11. svibanj 2007 17:14:00

  • a sve što treba da znam, naučio sam još u vrtiću :) kis

    Od Ithiriel, u 15. svibanj 2007 11:10:00

  • jako lijepo i korisno.u svakom slucaju vrijedno razmisljanja. sviđa mi se. a za other world: dobila sam isti taj tekst na mail i inace ne vjerujem u te gluposti "ako ne posaljes, ceka te nesreca" i sl.,ali kad imam vremena iz fore ih posaljem pa tako i taj mail. i znas sto se dogodilo? nista. nakon 5 min mi nitko a da onda ne spominjem ljubav svog zivota nije poslao poruku niti zvao, a u 1.42 se opet nista nije dogodilo tako da ako netko i salje te poruke jer se boji nesrece u ljubavi,slobodno moze ne poslati i nece mu nista biti. a sto se srece i nesrece u ljubavi tice, sigurno nije pod utjecajem mailova kojima je jedina svrha da nekome donesu dobit na racun zivaca drugih ljudi jer znam za ljude koji polude kad dobiju takav mail :) pozdrav svima!

    Od nymphaea, u 8. rujan 2007 0:07:00

  • Znam da više ne pišeš ovaj blog i nema te tu već odavna. Ipak, želim ti sretan rođendan, u nadi da ćeš ovo jednog dana pročitati. Lijep provod ti želim danas.

    Od Crome, u 20. travanj 2008 11:34:12

  • KOMENTIRAJ NA MOM BLOGU!!!!!vračam sve komentare!!!!!!

    Od VALIONA, u 21. lipanj 2008 18:25:12

  • super blog!!!!!!!!

    Od VALIONA, u 21. lipanj 2008 18:25:33

  • pon - 23.04.2007

    Planiranje pomaže kod gubitka motivacije

     

    Prednosti planiranja:

     

    -          radimo prema unaprijed zacrtanom planu bez nepotrebnog debatiranja sa samim sobom da li da nešto obavimo baš sada ili ne;

     -          Kada znamo da nas čeka složeniji problem unaprijed odredimo više vremena za njegovo rješavanje, kako bismo se potpuno na njega koncentrirali.

     

    Prilikom planiranja ne moramo se zamarati nekim posebnim tehnikama i instrumentima, bit će dovoljno i da na komad papira skiciramo listu zadataka za sljedeći dan// tjedan.

    Savjet: Uvijek na vrh liste zabilježite neki posebno težak ili neugodan zadatak koji vas očekuje.i pripremite sve dokumente koji su vam za njegovo rješavanje potrebni na vidno mjesto na radnom stolu.

     

    Igra pomjeranja vremena

     

    Ova igra posebno je efikasna kada se nalazimo u nekoj teškoj situaciji ili svađi s okolinom,ili kada smo posebno pod stresom:

     

    -          u mislima okrenimo  kalendar točno za jednu godinu unaprijed.Što je moguće konkretnije i detaljnije, u slikama i zvukovima zamislimo kako gledamo na današnju situaciju.

     

    Što je ostalo od stresa prije godinu dana? Kakve vidljive posljedice su ostale? Da li mi taj događaj od prije godinu dana i dalje nešto predstavlja? Da li sam još uvijek ljuta na dotičnu osobu ili događaj koji mi je izazvao taj stres?

     

    Vidjet ćete da je ovakva pomaknuta perspektiva  često vrlo korisna da stvari vratimo u okvire u koje i pripadaju i da sačuvamo svoj mir.



  • vlastiti mir je ipak najvazniji. lijepi ti snovi.

    Od tajnatajna, u 24. travanj 2007 0:08:00

  • :-)

    Od berulia, u 27. travanj 2007 17:20:00

  • probat ćemo :) zaista je vlastiti mir najvažniji... kis tebi

    Od Ithiriel, u 4. svibanj 2007 10:17:00

  • planiranje je dobro, jer olakšava puno stvari u životu čovjeka. to najbolje znam jer u svom konfuznom životu bez kvalitetnog planiranja nikada i ništa ne bih uspio. ali, ima tu jedna sitnica... planiranje se zasniva na pretpostavkama. da ću stići ovo ili ono, da ako riješim ovo, onda ću moći riješiti i ono drugo. a kažu da je pretpostavka majka svih zajeba...

    Od Crome, u 10. svibanj 2007 11:10:00

  • pet - 20.04.2007

    Iskoristi dan

    Svatko od nas voli komforne, ustaljene puteve i obrasce ponašanja.

    Ali, oni nas često koče u našem daljnjem osobnom razvoju i napretku.Čak i kada smo svjesni toga da bismo trebali poduzeti neke promjene u našim životima, mi često odabiremo ono što je sigurno i poznato, umjesto onoga što doista želimo.Odlični smo u pronalaženju izgovora.

    Odani smo navikama i težimo tome da stalno ponavljamo stvari i radnje koje inas čine sigurnima i komodnima. Vozimo se svakog dana istim putem na posao, kupujemo u istim dućanima, naručujemo uvijek ista jela i idemo u naše omiljene kafiće.

    Nesvjesni smo činjenice da da nam napredak u svakom pogledu donosi samo pomak iz naše "komforne zone".A što više možemo i želimo izići iz te zone, to će nam život biti ispunjeniji i kvalitetniji.

    Jedan od razloga zašto lnismo skloni promjenama je naše mišljenje da odjednom, preko noći, moramo postići neki cilj ili promjenu.Međutim, ništa nije dalje od istine!

    Ljepota poduzimanja akcija je u tome da već mali pomaci donose nevjerojatne rezultate.Mali ali konzistentni dnevni zadačići koje smo si postavili obogatit će nas više nego što možemo sanjati, mogu nam dramatično poboljšati zdravlje i produžiti život.Zvuči pretjerano?

    Razmislimo: Ako navijemo sat da zvoni svako jutro samo pola sata ranije nego obićno, to je dodatnih tri sata tjedno..tri sata koje možemo iskoristiti za čitanje, ili vježbanje ili...

    Ako ustrajemo u tome godinu dana dodat ćemo 156 produktivnih sati svom životu, što je ekvivalent od jednog radnog mjeseca!

    Što bismo učinili s tim dodatnim satima? Vježbali?Radili na sebi? Vidite li sad kako jedan mali korak, u ovom konkretnom slučaju dizanje pola sata ranije, može dodati godišnje jedan dodatni mjesec našem životu?

    Ukoliko želite iskusiti kako male promjene mogu promijeniti cijeli vaš život izazivam vas da potpišete 21 dnevni ugovor sa samim sobom u  kojem ćete se obavezati na neki cilj, npr. gubljenje težine ili zarađivanje više novca ili provođenje više vremena s obitelji, ili..Onda ćete kroz male, jedva primjetne, dnevne korake stvoriti novu naviku. I prije nego toga postanete svjesni postići ćete nešto što ste prije smatrali nemogućim. Jedna mala promjena može vam zaista dramaično promijeniti čitav život nabolje!

    "Pogledaj duboko u sebe. Ti si više od onoga što si postigao." ( iz "Kralja lavova" ).

    Još jedan razlog zašto ljudi izbjegavaju promjene je taj što to zahtjeva određeni rizik. A rizik povlači za sobom sve naše strahove, brige i sumnje o budućnosti.U toj situaciji više ne razmišljamo o dobrobiti koju nam donosi određena odluka, nego više razmišljamo o problemima koje ona eventualno donosi sa sobom.Također slušamo i priče drugih koji su se suočili sa sličnim odlukama i problemima i mogućim neuspjesima, i plašimo se poduzeti prvi korak prema promjeni.

    Mozartu su rekli da mu je "glazba preglasna", a Van Gogh je prodao samo jednu sliku za života. Isto tako Einsteinu su rekli da "nije dobar u matematici", a u Americi je ciljni broj automobila bio 2000 komada jer da "neće biti više vozača" kojima će se prodavati automobili...

    Iako zapravo možemo doseći i najvišu bananu sa stabla, naučili su nas da ćemo sigurno pasti pa ni ne pokušavamo.

    Evo primjera:

    Četiri majmuna bila su smještena u sobi u čijoj je sredini bio veliki bazen. Iznad bazena visio je veliki grozd banana. Jedan od gladnih majmuna počeo se verati kako bi dosegao banane, ali kad samo što nije dohvatio bananu, polili su ga mlazom vrlo hladne vode. Skvićeći se udaljio od bazena i odustao od daljnjih pokušaja da dođe do hrane.Svaki od majmuna napravio je sličan pokušaj i svakoga su zalili hladnom vodom.Nakon što su napravili nekoliko neuspješnih pokušaja, konačno su odustali.

    Onda su istaraživači jednog od majmuna zamijenili s novim majmunom. Kada se novodovedeni majmun pokušao približiti bananama ostala trojica su ga zgrabila i odvukla podalje. Vremenom se soba napunila novopridošlim majmunima koji nisu niti okusili hladni tuš.Nitko od njih nije se htio penjati iznad bazena s bananama ali u biti nisu ni znali zašto.

    Za nas je vrlo važno da se koncentriramo na pozitivne aspekte rizika i da stvarno sagledamo razloge zbog kojih se bojimo rizika- da li je to samo "pravilo" koje svatko slijedi niti ne znajući stvarni razlog?

    Da li nagrada koja nas čeka ako poduzmemo rizik vrijedi više od samog rizika ili ne?

    Da li na rizik gledamo kao na mogućnost razvoja i rasta ili smo se koncentrirali samo na strah od neuspjeha?

    Budimo uvijek svjesni činjenice da propali događaj, propala ideja ili propali odnos niti izbliza ne znače da smo mi propali.

    Mudri ljudi uče iz svojih pogrešaka, a čineći pogreške postajemo novi ljudi koji pokušavaju nove stvari, koji žele učiti i istraživati i biti kreativni. Koji se dive čudima života i otvaraju vrata svojim snovima.

    Nemojmo dopustiti da žalimo za propuštenim prilikama, nego živimo svoje snove.Iskoristimo dan! Carpe diem!



  • Dok ovo pišem, nažalost će već otkucati ponoć, samo me sekunde dijele od toga, ipak, sretan rođendan ti želim, i puno svega lijepoga u životu. Pozdrav,

    Od Crome, u 20. travanj 2007 23:52:00

  • Aaaaa, super, na serveru sat "laže", dakle stigao sam :-))). Da zaista je zanimljivo da smo rođeni na isti dan, makar ne znam puno ljudi koji su na taj dan rođeni. U stvari u svom životu ih poznajem 4 i svi su na svoj način posebni. Sretan rođendan još jednom.

    Od Crome, u 20. travanj 2007 23:54:00

  • pon - 16.04.2007

    Priča o tri sina

    Tri sina

     

    Tri žene sretnu se kod bunara gdje su došle po vodu.

    Zapričaju se o svojim sinovima.

    „ Trebali biste čuti moga sina ! Kako samo prekrasno pjeva, kao slavuj!“

    Druga žena se hvali: „A da samo vidite moga sina, kako je visok i snažan! Kada baci kamen uvis, on skoro dotakne oblake!“

    Treća žena samo šuti.

    Na to je druge dvije počnu provocirati: „A tvoj sin?

    „ Ne znam što bih vam pričala. Moj sin je mladi, obićni dečko, kao i mnogi drugi“.

     

    Žene se upute kući noseći teški teret vode na glavi. Treća žena je i dalje šutjela osjećajući se neugodno pored dvije brbljavice.

    Sunce je sve žešće pržilo, teret je bio sve teži.

    Odjednom žene ugledaju na ulazu u selo svoja tri sina.

    „Počujte kako moj sin lijepo pjeva!“, usklikne prva pokazujući na svog sina koji je sjedio na zidiću i zaneseno pjevao.

    „Pogledajte moga sina“, ushićeno će druga, „kako visoko baca kamen.Divota!“.

    Treći sin potrči prema svojoj majci i uzme joj teški teret s glave.

     

    Ne znam šta vi mislite, ali ja sam u ovoj priči upoznala samo jednog sina.



  • također.drago mi je das te ponovo našla tu,nije te bilo neko vrijeme....bbarbi ti šalje veliki pozdrav

    Od bbarbi, u 16. travanj 2007 9:48:00

  • I samo dva mudraca :)

    Od Ithiriel, u 16. travanj 2007 13:54:00

  • :-)

    Od berulia, u 20. travanj 2007 13:07:00

  • pet - 13.04.2007

    Da li postupamo ispravno?

    Pola godine zapustila sam svoj blog. Bila sam okrenuta nekim novim idejama, fokusirala sam se na neke druge stvari. I nije mi žao.

    Ali sam se upitala zašto sam uopće pokretala svoj blog? Zbog pomodarstva, egocentričnosti, samodopadnosti, želje da se moje mišljenje čuje?

    Ne, čvrsto stojim iz toga da niti jedan od nabrojenih nije bio razlog.

     

    Jedna sam od onih osoba koje stalno, svakodnevno rade na sebi, želim postati bolja u svim svojim aspektima, želim svakim danom biti bolji čovjek, bolja majka, bolja žena, bolji vjernik, bolja prijateljica, bolja direktorica, bolja kuharica, bolja vrtlarica, bolji ulagač u svoju budućnost,..

    Želim biti i ostati motivirana. Želim biti poticaj i drugima da izvuku najbolje iz sebe.

     

    To je moja osnovna postavka. Moja letvica dignuta je visoko. I često sam bila poprilično daleko od nje. Ali živim za one nestvarno lijepe trenutke kada osjetim da sam ispravna, da je put kojim idem onaj pravi, i kad na tom putu mogu nekome pružiti ruku i pomoći mu da se digne iz malodušnosti.

     

     

    Najveći stimulator kreativnog razmišljanja je postavljanje fokusiranih pitanja.

    Pravo pitanje dovede nas do srži problema i poput vala uzrokuje pojavu novih ideja, pogleda i rezultata.

    Jedno od najboljih pitanja je:Što želimo postići? Što pokušavamo učiniti?

    Svaki put kad se obeshrabrimo na svom putu do cilja, bilo zbog sitnih, jedva vidljivih napredaka, postavimo sebii pitanje: Što želim postići?

    Sljedeće pitanje koje se samo po sebi nameće je: Kako to postići? Kako ću postići to što želim? Ukoliko nam se čini da tapkamo na mjestu, da nismo ni koraka bliže svom cilju, sigurno je da nismo odabrali dobar put, dobru metodu. Nešto činimo krivo.

    Stani i promisli: Šta radim? Da li je moj put ispravan? Da li postoji bolji i lakši način? Efikasniji? Koje su alternative?

    Iz iskustva znam da je potrebno dosta hrabrosti pogledati istini u oči i prihvatiti činjenicu da nismo u pravu, da smo činili krivo.

    Ali to će nas pročistiti, olakšati nam da sagladamo druge mogućnosti.

    I uvijek se držimo pravila: Odluči koji je put ispravan, a ne tko je u pravu.

    Sljedeće pametno pitanje je : Koje su moje  pretpostavke? O dotičnoj osobi, proizvodu, tržištu, poslovanju? Možda moje pretpostavke nisu točne? Možda imam krivu sliku?

    Krive pretpostavke su korijen svake greške.

     

    Krive pretpostavke su korijen svake greške.

     

    Kako je to točno! Svaka loše donešena odluka u mom životu zasnivala se na krivim pretpostavkama. Krive ili loše pretpostavke dovode nas do loših odluka.

     

    Da nisam donijela tu i tu odluku u toj i toj fazi života što je moglo biti drukčije? Kako bi se odvijao scenarij? Da li bi mi život bio bolji ili ne? Da li bih postala osobom kakva sam sad?

    Da sam znala što sada znam da li bih učinila isto ili drugačije?

     

    Puno pitanja koje nesvjesno guramo od sebe. Većina nas ih nikad ne analizira. Ali jedino tako možemo postati bolji, postupati ispravnije i ne činiti iste greške. Bez obzira o čemu se radi. Ovo je generalna istina za sve životne aspekte.



  • i evo, stigao je post :) ja sam iskreno već bila sigurna da se nikada više nećeš vratiti, al stvarno mi je drago da sam u krivu, a to je rijetkost, znaš... :) kis

    Od Ithiriel, u 13. travanj 2007 9:25:00

  • čet - 12.04.2007

    Tu sam nakon dugo vremena

    I šta sad da vam pišem?

    Ljuti ste na mene što sam nestala bez riječi?

    Da li je uopće "moja ekipa" tu?

    Ovo mi je prvi kontakt s blogom u zadnjih 6 mjeseci. Žao mi je. I nije. Uglavnom, nadam se kojem komentaru koji će me motivirati da ponovo pišem...

    I WILL come back



  • Pa evo, drago mi je da si ipak došla natrag... svako toliko navratim i uvijek gledam isti stari post. Moram priznati da sam sada iznenađen što vidim nešto novo od tebe. Ugodno iznenađen... Nadam se samo da sada nećeš opet nestati bez objašnjenja, već da ćep potrajati i razveseliti nas kojim postom u svom stilu. Lijep pozdrav i welcome back :-))))

    Od Crome, u 12. travanj 2007 23:45:00